
HISTORIJA - Pred kraj svog života veliki bosanski ban Stepan II morao je voditi teške borbe za opstanak Bosne. Početkom jeseni 1350.g. na Bosnu navaljuje srpski car Dušan s namjerom da pokori Bosnu i da joj otme Hum i Krajinu. Sa vojskom od preko 80000 ljudi predvodeći je lično Dušan napada i zauzima Zahumlje. Nakon što je zauzeo Novi na Neretvi i grad Imotski, Dušan se okreće prema Krajini odnosno prema Cetini. Stari neprijatelji bana Stepana II, Trogirani 11.oktobra 1350.g. zajedno sa Šibenčanima pred Dušanovom silom dočekuju ga na rijeci Cetini.
U isto vrijeme oko 50000 svoje vojske Dušan preko Podrinja šalje na samu Bosnu koju putem pali i ruši sve dok nije došao do Bobovca. Nakon bezuspješne opsada i krvavih borbi srpska vojska znatno osakaćena i demoralisana napušta opsadu Bobovca te se preko Donjih Kraja i Završja upućuje prema glavnini svoje vojske kod Cetine koju je vodio Dušan i koji je već bio došao do rijeke Krke. Sada Dušan sa kompletnom vojskom krenu preko Popova Polja i Trebinja za Srbiju ostavljajući u osvojenim gradovima jake posade srpske vojske. Srpski historičari tvrde da je Hum ostao u sastavu Srbije sve do Dušanove smrti 1355.g. ali to nije tačno jer je na bosanskom stanku na Milama pored ostalih bosanskih zemalja bio zastupljen i Hum. To potvrđuje i posjeta bana Tvrtka I Humu kao i prisustvo
humskih velikaša na bosanskom dvoru dok je Dušan još bio živ. Da je Hum odma bio oslobođen od strane bosanske vojske govori i povelja bana Stepana II izdana Vuku Vukoslaviću kojom mu odaje zasluge da je 1351.g. oslobodio grad Novi. Poslije oslobođenja Novog bosanska je vojska, potpomognuta od humskih velikaša i naroda oslobodila i druge gradove u Humu i Krajini koje je bio okupirao Dušan Silni i u koje je postavio svoje posade. Čitav Hum morao je biti očišćen od srpske vojske prije 22.novembra 1351.g. kada je ban Stepan II pisao Dubrovčanima da trguju po njegovoj zemlji „bez kakva straha i nebojeć se nikoga.“
Odbrana Bosne i oslobođenje Huma od srpskog cara Dušana bilo je zadnje veliko djelo bana Stepana II koji umire krajem 1353.g.
U isto vrijeme oko 50000 svoje vojske Dušan preko Podrinja šalje na samu Bosnu koju putem pali i ruši sve dok nije došao do Bobovca. Nakon bezuspješne opsada i krvavih borbi srpska vojska znatno osakaćena i demoralisana napušta opsadu Bobovca te se preko Donjih Kraja i Završja upućuje prema glavnini svoje vojske kod Cetine koju je vodio Dušan i koji je već bio došao do rijeke Krke. Sada Dušan sa kompletnom vojskom krenu preko Popova Polja i Trebinja za Srbiju ostavljajući u osvojenim gradovima jake posade srpske vojske. Srpski historičari tvrde da je Hum ostao u sastavu Srbije sve do Dušanove smrti 1355.g. ali to nije tačno jer je na bosanskom stanku na Milama pored ostalih bosanskih zemalja bio zastupljen i Hum. To potvrđuje i posjeta bana Tvrtka I Humu kao i prisustvo
humskih velikaša na bosanskom dvoru dok je Dušan još bio živ. Da je Hum odma bio oslobođen od strane bosanske vojske govori i povelja bana Stepana II izdana Vuku Vukoslaviću kojom mu odaje zasluge da je 1351.g. oslobodio grad Novi. Poslije oslobođenja Novog bosanska je vojska, potpomognuta od humskih velikaša i naroda oslobodila i druge gradove u Humu i Krajini koje je bio okupirao Dušan Silni i u koje je postavio svoje posade. Čitav Hum morao je biti očišćen od srpske vojske prije 22.novembra 1351.g. kada je ban Stepan II pisao Dubrovčanima da trguju po njegovoj zemlji „bez kakva straha i nebojeć se nikoga.“
Odbrana Bosne i oslobođenje Huma od srpskog cara Dušana bilo je zadnje veliko djelo bana Stepana II koji umire krajem 1353.g.