Mala djeca uvijek postavljaju pitanje „zašto“ kad im kažete da nešto trebaju učiniti. To je zato jer ljudski um najbolje funkcioniše kada shvatanje pomiče napolje same jezgre ideje. Na isti način i društva sebe oblikuju prema svom iskonskom „zašto“. Kako bi imali zdravo društvo, potreban je snažan identitet. Identitet u najsnažnijoj formi proizlazi ne iz politike ili ideologije, već se nalazi u prirodnom, organskom identitetu.
Taj, nazovimo ga organski ili iskonski identitet, sadrži tri glavna faktora: kulturu, vrijednosti i nasljeđe. Ta tri faktora oblikuju jedan drugog i međusobno ovise jedan o drugom. Kultura proizlazi iz „naroda“, koji neizostavno uključuje osjećaj zajedničkog nasljeđa, dok vrijednosti proizlaze iz estetskih karakteristika koje je stvorila kultura.
Identitet omogućuje ljudima dijeljenje zajedničkih vrijednosti mimo spektra politike. Osjećaj za pravednost, časno ponašanje i moralne smjernice proizlaze upravo iz identiteta, a nikako nisu uvjetovani politikom i izbornim procesom. Ako društvu ponestaje identiteta, društvo će oblikovati komercijalne sile željne profita i politička vlast željna poslušnosti svojih podanika. Mediji, industrija, bankarski sustavi, posebne interesne skupine i političari vući će narod kroz blato i iscrpljivati ga dok god ga ne pretvore u bezličnu masu letargičnih beskičmenjaka.
Ima ljudi koji zagovaraju upravo takav proces jer ih to oslobađa odgovornosti, te poštivanja pravila i normi. Oni tada mogu činiti što god ih je volja. Ako nacija nema identiteta, koji prirodno proizlazi iz već navedenih faktora, kulture, nasljeđa i vrijednosti, ona je ogoljena, izgubila je svoj prirodni obrambeni mehanizam, što je očito na svakom koraku, tim društvom više ne vlada narod, već njime vladaju korporacije, interesne skupine i političari.
Današnje multikulturalno društvo očiti je primjer društva bez identiteta. To isto multikulturalno društvo pokazalo se i kao generator kriminala, zemlje poput Švedske, Velike Britanije, Francuske ili pak Njemačke nisu više nimalo sigurne za život kao što su nekad bile. Ali kada promatramo te posljedice, uviđamo da možda one nisu nužno rezultat prisustva određenih skupina unutar tog multikulti društva, već rezultat same ideje „raznolikosti“ i multikulturalizma. Raznolikost zahtjeva nedostatak zajedničkog identiteta. Ona ima za cilj uništiti većinu i njezine vrijednosti, kulturu i nasljeđe. Tada ostaje samo pojedinac, idealan konzument bezličnog potrošačkog društva; neurotičan, neodlučan, očajan i egoističan.
Zapad može riješiti većinu svojih problema povratkom svog identiteta, koji je bio tabu tema još od kraja drugog svjetskog rata. Umjesto da se oslanjamo na političare, trebali bi se oslanjati sami na sebe, na svoj narod. Možemo oblikovati svoje vrijednosti i odbaciti one koji ne poštuju naše vrijednosti. Kada društvo signalizira da je identitet ono što je bitno, oni koji ga ne žele prihvatiti shvataju da su na krivom mjestu i odlaze.
Popravimo društvo popravljanjem samih sebe, za početak dajući ljudima osjećaj ponosa i sreće u spoznaji ko su i šta su. Potaknimo ih da budu bolji u tome što jesu, preuzmimo svoje društvo iznutra i obnovimo ga dajući mu osjećaj svrhe.
Taj, nazovimo ga organski ili iskonski identitet, sadrži tri glavna faktora: kulturu, vrijednosti i nasljeđe. Ta tri faktora oblikuju jedan drugog i međusobno ovise jedan o drugom. Kultura proizlazi iz „naroda“, koji neizostavno uključuje osjećaj zajedničkog nasljeđa, dok vrijednosti proizlaze iz estetskih karakteristika koje je stvorila kultura.
Identitet omogućuje ljudima dijeljenje zajedničkih vrijednosti mimo spektra politike. Osjećaj za pravednost, časno ponašanje i moralne smjernice proizlaze upravo iz identiteta, a nikako nisu uvjetovani politikom i izbornim procesom. Ako društvu ponestaje identiteta, društvo će oblikovati komercijalne sile željne profita i politička vlast željna poslušnosti svojih podanika. Mediji, industrija, bankarski sustavi, posebne interesne skupine i političari vući će narod kroz blato i iscrpljivati ga dok god ga ne pretvore u bezličnu masu letargičnih beskičmenjaka.
Ima ljudi koji zagovaraju upravo takav proces jer ih to oslobađa odgovornosti, te poštivanja pravila i normi. Oni tada mogu činiti što god ih je volja. Ako nacija nema identiteta, koji prirodno proizlazi iz već navedenih faktora, kulture, nasljeđa i vrijednosti, ona je ogoljena, izgubila je svoj prirodni obrambeni mehanizam, što je očito na svakom koraku, tim društvom više ne vlada narod, već njime vladaju korporacije, interesne skupine i političari.
Današnje multikulturalno društvo očiti je primjer društva bez identiteta. To isto multikulturalno društvo pokazalo se i kao generator kriminala, zemlje poput Švedske, Velike Britanije, Francuske ili pak Njemačke nisu više nimalo sigurne za život kao što su nekad bile. Ali kada promatramo te posljedice, uviđamo da možda one nisu nužno rezultat prisustva određenih skupina unutar tog multikulti društva, već rezultat same ideje „raznolikosti“ i multikulturalizma. Raznolikost zahtjeva nedostatak zajedničkog identiteta. Ona ima za cilj uništiti većinu i njezine vrijednosti, kulturu i nasljeđe. Tada ostaje samo pojedinac, idealan konzument bezličnog potrošačkog društva; neurotičan, neodlučan, očajan i egoističan.
Zapad može riješiti većinu svojih problema povratkom svog identiteta, koji je bio tabu tema još od kraja drugog svjetskog rata. Umjesto da se oslanjamo na političare, trebali bi se oslanjati sami na sebe, na svoj narod. Možemo oblikovati svoje vrijednosti i odbaciti one koji ne poštuju naše vrijednosti. Kada društvo signalizira da je identitet ono što je bitno, oni koji ga ne žele prihvatiti shvataju da su na krivom mjestu i odlaze.
Popravimo društvo popravljanjem samih sebe, za početak dajući ljudima osjećaj ponosa i sreće u spoznaji ko su i šta su. Potaknimo ih da budu bolji u tome što jesu, preuzmimo svoje društvo iznutra i obnovimo ga dajući mu osjećaj svrhe.
RSS Feed
