Transparent postavljen povodom godišnjice bitke kod Bileće, koja se odigrala na današnji dan, 27. augusta 1388. godine.
Bosanski vojvoda Vlatko Vuković spada u red onih ličnosti iz naše historije koje su zaboravljene jer se ne uklapaju u današnje mentalno mrtvilo našeg „naroda“ . Djela ovog velikana su rezervisana za margine stranica u knjigama režimskih historičara jer im on ,kao i ostale naše svetinje, služi samo kao podloga za današnji anti-bosanski rad. Gdje da se uklopi Vlatko? Među begove i age? Uz bok slavljenom Mehmedu Fatihu? Naravno da ne jer je on dosta puta svijetlim oružjem bitke vodio upravo protiv neprijatelja koji se danas slave kao oslobodioci Bosne. Prateći logiku bolesnih umova može se doći i do zaključka da su Bošnjani bili ti koji su okupirali svoju vlastitu zemlju Bosnu što , svakako, ide van granica zdravog razuma. Krajnje je vrijeme da se shvati ozbiljnost situacije i da se cijela politika izdaje prekine i osudi za vijeke vijekova. Spasimo uspomenu na naše djedove i prestanimo mrziti sebe slavljeći tuđe! Jedan od načina da se to uradi je i ovaj- širenje istine putem medija i konstantno podsjećanje ljudi na važnost njegovanja i poštovanja vlastitog te ljubavi prema domovini.
Datum rođenja Vlatka Vukovića je nepoznat no njegovo porijeklo je jasno. Bio je sin Vuka - osnivača humskog vlastelinskog roda Kosača . Kao jedan od najodanijih ljudi bana/kralja Tvrtka I Kotromanića učestvovao je u pregovorima sa susjednim državama u ime Bosne a posebno sa Dubrovnikom. Čak je po prvi put i spomenut u jednoj povelji Dubrovčanima iz 1378. godine. Iako je bio vrsni diplomata, najveću slavu je stekao vojnim djelovanjem. Na čelu bosanske armije ostvario je dvije velike pobjede nad Turcima : kod Bileće i na Kosovu.
Bitka kod Bileće odigrala se 27. 08. 1388 godine kada je turski vojskovođa Šahin navalio preko granica naše države sa 18 000 vojnika. Tu je dočekan od strane Vlatka Vukovića, Radiča Sankovića i 7 000 Bošnjana spremnih da krvlju brane svoju zemlju i vjeru. Turci , iako mnogobrojniji, bivaju potučeni do nogu te se njihovi zapovjednici izvukoše sa bojišta i iz naše zemlje uz mnogo sreće tj. još uvijek živi što se ne može reći za njihovu vojsku koja je potpuno uništena. Boj je ostavio veliki utisak i na ljude tog doba koji su na grob vojvode Vlatka uklesali sljedeći natpis:
"Ase leži dobri čoek Vlatko Vuković. Vojvoda Vlatko je prvi pobijedio Turke kod Bileće..."
Druga velika bitka u kojoj je Vlatko učestvovao sa bosanskom armijom je bila ona na Kosovu iz 1389. godine. Tu se balkanska kršćanska koalicija sastavljena uglavnom od odreda Vlatka Vukovića, Vuka Brankovića,srpskog kneza Lazara i križara Ivanovaca pod Ivanom Paližnom suprostavila nadirućoj turskoj islamskoj vojsci. U žestokoj borbi 5 000 ( otp.) Bošnjana je uništilo lijevo krilo turske armije što je javljeno kralju Tvrtku koji kasnije Europom širi vijesti o kršćanskoj pobjedi na Kosovu. Iako se bitka vodi kao osmanska pobjeda bitno je napomenuti da takvo stajalište nije izraženo odmah nakon bitke nego dosta vremena kasnije i to uglavnom zbog kasnijih turskih uspjeha. Sama bitka je bila neodlučena i u njoj su živote izgubili srpski knez Lazar i turski sultan Murat uz potpuni lom dva krila otomanske armije ( desnog i lijevog) što je odgodilo prolaz Turaka dalje u Europu.
Zanimljivo je kako današnji „Bošnjaci“ retroaktivno podržavaju Turke na Kosovu i slave „poraz“ kršćana dok su njihovi pradjedovi na Kosovu sa mačevima u rukama i sa ljiljanima iznad glava branili Bosnu od turske pošasti te je bila sretna kraljevina Bosna „kojoj je bilo dato tako slavnu bitku izvojevati pod desnicom Kristovom toliku pobjedu “ kako to piše Firenza u odgovoru Tvrtku na vijesti o kršćanskoj pobjedi.
Ako se ne vratimo idealima Vlatka Vukovića i ostalih naših slavnih predaka izdali smo sebe a gore izdaje od te nema!
Datum rođenja Vlatka Vukovića je nepoznat no njegovo porijeklo je jasno. Bio je sin Vuka - osnivača humskog vlastelinskog roda Kosača . Kao jedan od najodanijih ljudi bana/kralja Tvrtka I Kotromanića učestvovao je u pregovorima sa susjednim državama u ime Bosne a posebno sa Dubrovnikom. Čak je po prvi put i spomenut u jednoj povelji Dubrovčanima iz 1378. godine. Iako je bio vrsni diplomata, najveću slavu je stekao vojnim djelovanjem. Na čelu bosanske armije ostvario je dvije velike pobjede nad Turcima : kod Bileće i na Kosovu.
Bitka kod Bileće odigrala se 27. 08. 1388 godine kada je turski vojskovođa Šahin navalio preko granica naše države sa 18 000 vojnika. Tu je dočekan od strane Vlatka Vukovića, Radiča Sankovića i 7 000 Bošnjana spremnih da krvlju brane svoju zemlju i vjeru. Turci , iako mnogobrojniji, bivaju potučeni do nogu te se njihovi zapovjednici izvukoše sa bojišta i iz naše zemlje uz mnogo sreće tj. još uvijek živi što se ne može reći za njihovu vojsku koja je potpuno uništena. Boj je ostavio veliki utisak i na ljude tog doba koji su na grob vojvode Vlatka uklesali sljedeći natpis:
"Ase leži dobri čoek Vlatko Vuković. Vojvoda Vlatko je prvi pobijedio Turke kod Bileće..."
Druga velika bitka u kojoj je Vlatko učestvovao sa bosanskom armijom je bila ona na Kosovu iz 1389. godine. Tu se balkanska kršćanska koalicija sastavljena uglavnom od odreda Vlatka Vukovića, Vuka Brankovića,srpskog kneza Lazara i križara Ivanovaca pod Ivanom Paližnom suprostavila nadirućoj turskoj islamskoj vojsci. U žestokoj borbi 5 000 ( otp.) Bošnjana je uništilo lijevo krilo turske armije što je javljeno kralju Tvrtku koji kasnije Europom širi vijesti o kršćanskoj pobjedi na Kosovu. Iako se bitka vodi kao osmanska pobjeda bitno je napomenuti da takvo stajalište nije izraženo odmah nakon bitke nego dosta vremena kasnije i to uglavnom zbog kasnijih turskih uspjeha. Sama bitka je bila neodlučena i u njoj su živote izgubili srpski knez Lazar i turski sultan Murat uz potpuni lom dva krila otomanske armije ( desnog i lijevog) što je odgodilo prolaz Turaka dalje u Europu.
Zanimljivo je kako današnji „Bošnjaci“ retroaktivno podržavaju Turke na Kosovu i slave „poraz“ kršćana dok su njihovi pradjedovi na Kosovu sa mačevima u rukama i sa ljiljanima iznad glava branili Bosnu od turske pošasti te je bila sretna kraljevina Bosna „kojoj je bilo dato tako slavnu bitku izvojevati pod desnicom Kristovom toliku pobjedu “ kako to piše Firenza u odgovoru Tvrtku na vijesti o kršćanskoj pobjedi.
Ako se ne vratimo idealima Vlatka Vukovića i ostalih naših slavnih predaka izdali smo sebe a gore izdaje od te nema!
Grob vojvode Vlatka Vukovica Kosace
| 
Akcija u sred Sarajeva
|
